وَالشَّمْسِ وَضُحَاهَا (1)

Tako mi Sunca i svjetla njegova,

وَالْقَمَرِ إِذَا تَلَاهَا (2)

I Mjeseca, kada ga slijedi,

وَالنَّهَارِ إِذَا جَلَّاهَا (3)

I dana, kad ga otkrije,

وَاللَّيْلِ إِذَا يَغْشَاهَا (4)

I noći, kad ga prekrije,

وَالسَّمَاءِ وَمَا بَنَاهَا (5)

I neba i Šta ga sazda,

وَالْأَرْضِ وَمَا طَحَاهَا (6)

I Zemlje i Šta je rasprostr',

وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا (7)

I duše i Šta je usavrši,

فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا (8)

Pa je nadahnu razvratu njenom i bogobojaznosti njenoj:

قَدْ أَفْلَحَ مَنْ زَكَّاهَا (9)

Zaista uspije ko je očisti,

وَقَدْ خَابَ مَنْ دَسَّاهَا (10)

I zaista ne uspije ko je pokvari.

كَذَّبَتْ ثَمُودُ بِطَغْوَاهَا (11)

Poricao je Semud u pretjeranosti svojoj,

إِذِ انْبَعَثَ أَشْقَاهَا (12)

Kad se podigao najnesretniji njihov.

فَقَالَ لَهُمْ رَسُولُ اللَّهِ نَاقَةَ اللَّهِ وَسُقْيَاهَا (13)

Tad reče njima poslanik Allahov: "Kamila Allahova i napajanje njeno!"

فَكَذَّبُوهُ فَعَقَرُوهَا فَدَمْدَمَ عَلَيْهِمْ رَبُّهُمْ بِذَنْبِهِمْ فَسَوَّاهَا (14)

Pa, porekli su ga te je ranili, pa ih je zgromio Gospodar njihov i sravnio ih,

وَلَا يَخَافُ عُقْبَاهَا (15)

A ne plaši se posljedice toga!