وَالشَّمْسِ وَضُحَاهَا (1)

Tako Mi Sunca i svjetla njegova,

وَالْقَمَرِ إِذَا تَلَاهَا (2)

i Mjeseca kada ga prati,

وَالنَّهَارِ إِذَا جَلَّاهَا (3)

i dana kada ga vidljivim učini,

وَاللَّيْلِ إِذَا يَغْشَاهَا (4)

i noći kada ga zakloni,

وَالسَّمَاءِ وَمَا بَنَاهَا (5)

i neba i Onoga koji ga sazda,

وَالْأَرْضِ وَمَا طَحَاهَا (6)

i Zemlje i Onoga koji je ravnom učini,

وَنَفْسٍ وَمَا سَوَّاهَا (7)

i duše i Onoga koji je stvori

فَأَلْهَمَهَا فُجُورَهَا وَتَقْوَاهَا (8)

pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini,

قَدْ أَفْلَحَ مَنْ زَكَّاهَا (9)

uspjeće samo onaj ko je očisti,

وَقَدْ خَابَ مَنْ دَسَّاهَا (10)

a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!

كَذَّبَتْ ثَمُودُ بِطَغْوَاهَا (11)

Semud je zbog obijesti svoje poricao:

إِذِ انْبَعَثَ أَشْقَاهَا (12)

kad se jedan nesretnik između njih podigao,

فَقَالَ لَهُمْ رَسُولُ اللَّهِ نَاقَةَ اللَّهِ وَسُقْيَاهَا (13)

Allahov poslanik im je doviknuo: "Brinite se o Allahovoj kamili i vremenu kad treba da pije!",

فَكَذَّبُوهُ فَعَقَرُوهَا فَدَمْدَمَ عَلَيْهِمْ رَبُّهُمْ بِذَنْبِهِمْ فَسَوَّاهَا (14)

ali mu oni nisu povjerovali, već su je zaklali – i Gospodar njihov ih je zbog grijeha njihovih uništio i do posljednjeg istrijebio,

وَلَا يَخَافُ عُقْبَاهَا (15)

i ne strahujući zbog toga od odgovornosti.