إِذَا السَّمَاءُ انْفَطَرَتْ (1)

Kad se nebo rascijepi,

وَإِذَا الْكَوَاكِبُ انْتَثَرَتْ (2)

I kad se planete rasprše,

وَإِذَا الْبِحَارُ فُجِّرَتْ (3)

I kad mora uzavriju,

وَإِذَا الْقُبُورُ بُعْثِرَتْ (4)

I kad se kaburi ispreturaju,

عَلِمَتْ نَفْسٌ مَا قَدَّمَتْ وَأَخَّرَتْ (5)

Znaće duša šta je unaprijed poslala i (šta) zapostavila.

يَا أَيُّهَا الْإِنْسَانُ مَا غَرَّكَ بِرَبِّكَ الْكَرِيمِ (6)

O čovječe! Šta te je obmanulo o Gospodaru tvom plemenitom,

الَّذِي خَلَقَكَ فَسَوَّاكَ فَعَدَلَكَ (7)

Koji te je stvorio, pa te uredio, te te simetričnim učinio?,

فِي أَيِّ صُورَةٍ مَا شَاءَ رَكَّبَكَ (8)

U kojem obliku, kako je htio, sastavio te!

كَلَّا بَلْ تُكَذِّبُونَ بِالدِّينِ (9)

Nikako! Naprotiv, poričete Sud.

وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ (10)

A uistinu, nad vama su čuvari,

كِرَامًا كَاتِبِينَ (11)

Plemeniti pisari,

يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ (12)

Znaju šta činite.

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ (13)

Uistinu, pravedni će u zadovoljstvo,

وَإِنَّ الْفُجَّارَ لَفِي جَحِيمٍ (14)

I uistinu, razvratnici će u džehim.

يَصْلَوْنَهَا يَوْمَ الدِّينِ (15)

Pržiće se njime Dana sudnjeg,

وَمَا هُمْ عَنْهَا بِغَائِبِينَ (16)

I neće oni iz njega biti odsutni.

وَمَا أَدْرَاكَ مَا يَوْمُ الدِّينِ (17)

A šta znaš ti šta je Dan sudnji?

ثُمَّ مَا أَدْرَاكَ مَا يَوْمُ الدِّينِ (18)

Ponovo, šta znaš ti šta je Dan sudnji?

يَوْمَ لَا تَمْلِكُ نَفْسٌ لِنَفْسٍ شَيْئًا ۖ وَالْأَمْرُ يَوْمَئِذٍ لِلَّهِ (19)

Dan kad neće vladati duša za dušu nimalo, a komanda će Tog dana biti Allahova.