إِذَا السَّمَاءُ انْفَطَرَتْ (1)

Kada se nebo rascijepi,

وَإِذَا الْكَوَاكِبُ انْتَثَرَتْ (2)

i kada zvijezde popadaju,

وَإِذَا الْبِحَارُ فُجِّرَتْ (3)

i kada se mora jedna u druga uliju,

وَإِذَا الْقُبُورُ بُعْثِرَتْ (4)

i kada se grobovi ispreturaju,

عَلِمَتْ نَفْسٌ مَا قَدَّمَتْ وَأَخَّرَتْ (5)

svako će saznati šta je pripremio, a šta je propustio.

يَا أَيُّهَا الْإِنْسَانُ مَا غَرَّكَ بِرَبِّكَ الْكَرِيمِ (6)

O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit,

الَّذِي خَلَقَكَ فَسَوَّاكَ فَعَدَلَكَ (7)

koji te je stvorio – pa učinio da si skladan i da si uspravan –

فِي أَيِّ صُورَةٍ مَا شَاءَ رَكَّبَكَ (8)

i kakav je htio lik ti dao?

كَلَّا بَلْ تُكَذِّبُونَ بِالدِّينِ (9)

A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete,

وَإِنَّ عَلَيْكُمْ لَحَافِظِينَ (10)

a nad vama bdiju čuvari,

كِرَامًا كَاتِبِينَ (11)

kod Nas cijenjeni pisari,

يَعْلَمُونَ مَا تَفْعَلُونَ (12)

koji znaju ono što radite.

إِنَّ الْأَبْرَارَ لَفِي نَعِيمٍ (13)

Čestiti će, sigurno, u Džennet,

وَإِنَّ الْفُجَّارَ لَفِي جَحِيمٍ (14)

a grješnici, sigurno, u Džehennem,

يَصْلَوْنَهَا يَوْمَ الدِّينِ (15)

na Sudnjem danu u njemu će gorjeti

وَمَا هُمْ عَنْهَا بِغَائِبِينَ (16)

i više iz njega neće izvedeni biti.

وَمَا أَدْرَاكَ مَا يَوْمُ الدِّينِ (17)

A znaš li ti šta je Sudnji dan,

ثُمَّ مَا أَدْرَاكَ مَا يَوْمُ الدِّينِ (18)

i još jednom: znaš li ti šta je Sudnji dan?

يَوْمَ لَا تَمْلِكُ نَفْسٌ لِنَفْسٍ شَيْئًا ۖ وَالْأَمْرُ يَوْمَئِذٍ لِلَّهِ (19)

Dan kada niko nikome neće moći nimalo pomoći, toga Dana će vlast jedino Allah imati.