وَالْعَادِيَاتِ ضَبْحًا (1)

Tako mi onih koji dahćući jure,

فَالْمُورِيَاتِ قَدْحًا (2)

pa varnice frcaju

فَالْمُغِيرَاتِ صُبْحًا (3)

i zorom napadaju,

فَأَثَرْنَ بِهِ نَقْعًا (4)

i tu dižu prašinu

فَوَسَطْنَ بِهِ جَمْعًا (5)

pa tu svi zajedno u sredinu prodiru.

إِنَّ الْإِنْسَانَ لِرَبِّهِ لَكَنُودٌ (6)

čovjek je, zaista, prema Gospodaru svome poricatelj veliki,

وَإِنَّهُ عَلَىٰ ذَٰلِكَ لَشَهِيدٌ (7)

i sam je on, doista, svjedok toga,

وَإِنَّهُ لِحُبِّ الْخَيْرِ لَشَدِيدٌ (8)

i on je, zbilja, u ljubavi za dobrima dunjalučkim žestok.

۞ أَفَلَا يَعْلَمُ إِذَا بُعْثِرَ مَا فِي الْقُبُورِ (9)

A zar on ne zna da će, kada kaburovi budu prevrnuti s onim što je u njima,

وَحُصِّلَ مَا فِي الصُّدُورِ (10)

i kada iziđe na vidjelo ono što je u srcima,

إِنَّ رَبَّهُمْ بِهِمْ يَوْمَئِذٍ لَخَبِيرٌ (11)

Gospodar njihov Dan taj, sigurno, sve o njima znati?!