وَالتِّينِ وَالزَّيْتُونِ (1)

Tako mi smokve i masline.

وَطُورِ سِينِينَ (2)

i Sinajske gore,

وَهَٰذَا الْبَلَدِ الْأَمِينِ (3)

i grada ovog, sigurnog,

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنْسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ (4)

Mi čovjeka stvaramo u najljepšem obliku,

ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ (5)

zatim ćemo ga u najniže nizine vratiti.

إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَلَهُمْ أَجْرٌ غَيْرُ مَمْنُونٍ (6)

samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njima pripada nagrada neprekidna.

فَمَا يُكَذِّبُكَ بَعْدُ بِالدِّينِ (7)

Pa, šta te onda navodi da poričeš obračun?

أَلَيْسَ اللَّهُ بِأَحْكَمِ الْحَاكِمِينَ (8)

Zar Allah nije sudija najpravedniji?!