وَالتِّينِ وَالزَّيْتُونِ (1)

Tako mi smokve i masline,

وَطُورِ سِينِينَ (2)

I Gore Sinajske,

وَهَٰذَا الْبَلَدِ الْأَمِينِ (3)

I grada ovog sigurnog!

لَقَدْ خَلَقْنَا الْإِنْسَانَ فِي أَحْسَنِ تَقْوِيمٍ (4)

Zaista smo čovjeka stvorili u skladu najboljem,

ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ (5)

Zatim ćemo ga vratiti najnižem od niskih:

إِلَّا الَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ فَلَهُمْ أَجْرٌ غَيْرُ مَمْنُونٍ (6)

Izuzev onih koji vjeruju i čine dobra djela - pa imaće oni nagradu neprekidnu.

فَمَا يُكَذِّبُكَ بَعْدُ بِالدِّينِ (7)

Pa šta te navodi da poričeš Sud nakon (ovog)?

أَلَيْسَ اللَّهُ بِأَحْكَمِ الْحَاكِمِينَ (8)

Zar nije Allah Najmudriji od sudaca?